Približivši okupljenima život sv. Jure, njegovo djetinjstvo, služenje u vojsci i mučeničku smrt za vrijeme cara Dioklecijana, don Marinko Jurišin rekao je da je sv. Jure svojim životom i smrću u svoje vrijeme hrabro svjedočio ljubav prema Kristu, no kako isto govori i nama danas. „Sv. Jure nam poručuje da svim srcem vjerujemo Sinu Božjem koji otvara istinska vrata vjere i svima nam pripravlja novo nebo i novu zemlju. Ako budemo slušali i vjerovali Kristu, on će se proslaviti u nama i njegova ljubav će u punom sjaju zasjati", rekao je. Istaknuvši da je sv. Jure poznat po ljubavi prema Kristu od koje ga nisu odvratile ni silne muke, istaknuo je da „kako mi po toj ljubavi prepoznajemo sv. Juru tako će i nas Krist po ljubavi prepoznati". Pozvao je okupljene vjernika na molitvu tom svecu „da nam pomogne da i mi postanemo živi svjedoci Kristove ljubavi".
Riječi zahvale uputio je župnik Gata i poljički dekan don Vlado Đuderija, čestitavši svima svetkovinu nebeskog zaštitnika Poljica, tradicionalnom poljičkom čestitkom: „Čestitam vam Jurjev danak, Jurjev danak vaš sastanak". Na kraju euharistijskog slavlja uslijedio je blagoslov vozila i vozača, a uz uskrsnu "Kraljice neba raduje se" i poljičku himnu "Poljičani poštovani", svečana proslava završila je pozdravom domovini uz himnu "Lijepa naša".
Crkvicu Sv. Jure, staru svetinju Poljičana, neki povjesničari smještaju u 11., a neki u 12. stoljeće. U drevnim Poljicima su svojedobno boravili posljednji hrvatski kraljevi Slavac i Petar, a nakon njihove smrti osnovana je Poljička knežija koja je postojala sve do dolaska Francuza 1807. godine. U Poljicima je kroz povijest trajala neprekinuta borba s Turcima kojima su se Poljičani uspješno othrvali pa na ovim prostorima nema ni jedne turske kule ni ikakvog turskog znaka. Duhovni život održavan je glagoljicom sv. Ćirila i Metoda. Poljica su nadaleko poznata po Poljičkom statutu, kodificiranom običajnom pravu, a njegova najstarija sačuvana verzija datira iz 1440. godine. Uz Vinodolski zakonik riječ je o najznačajnijem pravnom dokumentu hrvatskog srednjovjekovlja. Gata su u povijesti bila jedno od središnjih sela. Današnja župa Gata nalazi se na zapadnom dijelu plodne kotline u kojoj je smješteno nekoliko sela. Područje je bogato izvorima žive vode, a bilo je nastanjeno davno prije dolaska Hrvata u 7. stoljeću. Gata su dobila ime po starom naselju iz rimskoga vremena zvanom Gadate. I kršćanstvo se tamo vrlo rano proširilo, što potvrđuju arheološki ostaci starokršćanske bazilike iz 6. st., na kojoj je podignuta današnja župna crkva posvećena sv. Ciprijanu. Na području župe Gata, kojoj je davno pripojena župa Čišla, nalazi se devet crkava i jedna kapelica.