Trilj se u srednjovjekovnim izvorima prvi put spominje početkom 13. stoljeća, a nešto kasnije postaje dio posjeda 'Brodarić' ili 'Triljski brod' u sklopu Cetinske kneževine. Taj je posjed godine 1456. dobio poljički plemić Petar Dražojević, te je prostor do Graduna postao najsjeverniji dio Poljičke kneževine. Tridesetak godina kasnije, točnije između 1482. i 1492. Petrov sin Žarko podigao je kaštel 'Nutjak' kako bi od Turaka branio sjeverni ulaz u Poljica i čuvao most u blizini tvrđave. Nutjak je imao stratešku važnost za obranu Poljica. Premda ga je 1499., 1502. i 1504. nudio na prodaju Mlečanima, Nutjak je u posjedu Ž. Dražojevića vjerojatno ostao sve do njegove smrti 1508. Osim nekoliko kasnijih 'kula' sačuvanih po poljičkim selima, odnosno bolje građenih i utvrđenih kuća, Nutjak je jedina prava tvrđava u Poljicima. Naime, jedan od članaka Poljičkog statuta izričito je pojedincima zabranjivao gradnju kula i utvrda, ali vremena su postojala sve opasnija, a Žarko Dražojević je kaštel sagradio gotovo na svom posjedu i to upravo za obranu Poljica. Ostaci nekoć moćne tvrđave pamte česte bitke, dolaske i odlaske kneza Žarka Dražojevića. U svom dugom vijeku (1438. -1508. godina) Žarko Dražojević je bio čovjek neobičnih umijeća. Pri svakom dolasku u tvrđavu hranio je gavranove, koji se gnijezdiše na kruništu tvrđave. Dresirani pratili bi svaki njegov pothvat, kruženjem i kričanjem upozoravali na prisustvo neznanca. Žarko se iz okršaja vraćao neozlijeđen, a pobjedu slavio blagujući sirovo meso zajedno sa crnim pticama. .U sljedećih nekoliko desetljeća, taj će poljički knez sa svojim stratiotima (lako naoružani konjanici) postati jedan od najistaknutijih hrvatskih velikaša u borbi s Turcima. Čuvši za njegovu utvrdu Nutjak, papa Inocent VIII će 1492. godine za održavanje utvrde namijeniti sredstva sakupljena na određene blagdane prigodom hodočašća vjernika u Klis i Sinj. U isto vrijeme biti će oslobođena i plaćanja poreza u svrhu prikupljanja novca za obranu. Utvrda će vojvodi Žarku jedno vrijeme služiti i kao baza za upade duboko u turski teritorij. S jednog takvog pohoda morao se ranjen povući u Nutjak.
Dana 15. siječnja 1508. godine, Žarko Dražojević je s pratnjom jahao prema Sinju noseći pomoć u grad, ali je iza Klisa upao u tursku zasjedu gdje je poginuo u 70. godini života. Žarko je zajašio svog konja Riđana, projaši Dugopoljem te se popne na Mali Mosor. Snažno zvizne i pričeka, no umjesto ptica opkoli ga jato janjičara. Smrtno ranjen shvati da je izdajica spriječio gavranove. Umirući prokune posadu Nutjaka. Dvadeset godina prođe, ali kletva stiže i krive i prave. Isti oni koji su posjekli Žarka posijeku zatečene i razore Nutjak. Stoljeća su prošla, a još uvijek na dan Žarkove pogibije (15. siječnja) dva gavrana s Mosora oblete Nutjak i graktanjem pozdrave svog gospodara. Pokopan je u splitskoj katedrali, a nad grobom mu je ploča (danas ispred krstionice) gdje je prikazan kao srednjovjekovni vitez-konjanik. Marko Marulić, otac hrvatske književnosti i njegov suvremenik, sastavio mu je epitaf. Još za života Dražojević je Nutjak neprestano nudio na upravljanje Mletačkoj Republici što je ona nevoljko prihvatila, a tvrđava je bila poznata kao 'grobnica onih jadnika koji su tamo za njenu obranu poslani'. Pred sam pad utvrde u njoj će, prema jednoj vijesti, boraviti samo četvorica vojnika koje su Turci, odnosno Martolozi (zloglasni kršćanski plaćenici u turskoj službi), na prijevaru zarobili u trenutku kada su ovi pomagali nekom čovjeku kojega su na putu prema tvrđavi napali vukovi. Turci će Nutjak osvojiti oko 1513. godine i u njemu će jedno vrijeme držati manju vojnu posadu. Već spominjani G. Foscarini zna da utvrda nema topova i da je čuva 20-ak Turaka.
U prvoj polovici 17. stoljeća Nutjak je tvrđava s dizdarom i tridesetak ljudi koji spadaju pod kliški sandžakat i kadiju (suca) u Imotskom. Uz tvrđavu se nalazi i manje naselje dok je u blizini je još nekoliko slabo naseljenih sela i zaselaka. Nutjak su Turci napustili 1685. godine. U narodnoj predaji sačuvana je uspomena na Mamut-agu, posljednjeg turskog gospodara Nutjaka koji je na prijevaru napustio tvrđavu misleći da su kršćani napali utvrdu Čačvinu, pa joj je krenuo u pomoć. Potkraj ožujka 1685., ubrzo nakon početka Morejskoga rata između Mlečana i Osmanlija, Poljičani su ponovno ovladali utvrdom.
Prvi poznati opis utvrde sa skicom načinio je 1688. mletački kartograf V. M. Coronelli. God. 1701. Nutjak je došao pod mletačku vlast. Protjerivanjem Osmanlija iz Imotskoga (1717), izgubio je obrambenu važnost. Do početka XX. st. od utvrde su ostale samo ruševine. Nutjak je sagrađena nizvodno od Trilja na rubu manje kamenite visoravni koja se uzdiže visoko nad desnom obalom Cetine. Ulaz je na zapadnom bedemu i dodatno je branjen niskim predzidom te puškarnicama sačuvanim na samom bedemu. Iza ulaza je manje dvorište i prolaz kojim se pristupalo u tri prostorije na liticama u južnom i istočnom dijelu tvrđave. Stepenicama se stizalo do prilaza kuli te do ulaza u najveću i glavnu prostoriju u utvrdi. Kružna kula dominira čitavim sklopom i brani ga sa sjeverne (kopnene) strane.
(Do tvrđave se dolazi s ceste Trilj-Bisko, putem kojim se od zaseoka Živaljići oko 15 minuta pješači do ruba kanjona i tvrđave. Obilazak tvrđave je na vlastitu odgovornost.)
Izvori:
Dalmatinski portal i konzervator Ivan Alduk
http://www.trilj.com.hr
www.enciklopedija.hr
Dana 15. siječnja 1508. godine, Žarko Dražojević je s pratnjom jahao prema Sinju noseći pomoć u grad, ali je iza Klisa upao u tursku zasjedu gdje je poginuo u 70. godini života. Žarko je zajašio svog konja Riđana, projaši Dugopoljem te se popne na Mali Mosor. Snažno zvizne i pričeka, no umjesto ptica opkoli ga jato janjičara. Smrtno ranjen shvati da je izdajica spriječio gavranove. Umirući prokune posadu Nutjaka. Dvadeset godina prođe, ali kletva stiže i krive i prave. Isti oni koji su posjekli Žarka posijeku zatečene i razore Nutjak. Stoljeća su prošla, a još uvijek na dan Žarkove pogibije (15. siječnja) dva gavrana s Mosora oblete Nutjak i graktanjem pozdrave svog gospodara. Pokopan je u splitskoj katedrali, a nad grobom mu je ploča (danas ispred krstionice) gdje je prikazan kao srednjovjekovni vitez-konjanik. Marko Marulić, otac hrvatske književnosti i njegov suvremenik, sastavio mu je epitaf. Još za života Dražojević je Nutjak neprestano nudio na upravljanje Mletačkoj Republici što je ona nevoljko prihvatila, a tvrđava je bila poznata kao 'grobnica onih jadnika koji su tamo za njenu obranu poslani'. Pred sam pad utvrde u njoj će, prema jednoj vijesti, boraviti samo četvorica vojnika koje su Turci, odnosno Martolozi (zloglasni kršćanski plaćenici u turskoj službi), na prijevaru zarobili u trenutku kada su ovi pomagali nekom čovjeku kojega su na putu prema tvrđavi napali vukovi. Turci će Nutjak osvojiti oko 1513. godine i u njemu će jedno vrijeme držati manju vojnu posadu. Već spominjani G. Foscarini zna da utvrda nema topova i da je čuva 20-ak Turaka.
U prvoj polovici 17. stoljeća Nutjak je tvrđava s dizdarom i tridesetak ljudi koji spadaju pod kliški sandžakat i kadiju (suca) u Imotskom. Uz tvrđavu se nalazi i manje naselje dok je u blizini je još nekoliko slabo naseljenih sela i zaselaka. Nutjak su Turci napustili 1685. godine. U narodnoj predaji sačuvana je uspomena na Mamut-agu, posljednjeg turskog gospodara Nutjaka koji je na prijevaru napustio tvrđavu misleći da su kršćani napali utvrdu Čačvinu, pa joj je krenuo u pomoć. Potkraj ožujka 1685., ubrzo nakon početka Morejskoga rata između Mlečana i Osmanlija, Poljičani su ponovno ovladali utvrdom.
Prvi poznati opis utvrde sa skicom načinio je 1688. mletački kartograf V. M. Coronelli. God. 1701. Nutjak je došao pod mletačku vlast. Protjerivanjem Osmanlija iz Imotskoga (1717), izgubio je obrambenu važnost. Do početka XX. st. od utvrde su ostale samo ruševine. Nutjak je sagrađena nizvodno od Trilja na rubu manje kamenite visoravni koja se uzdiže visoko nad desnom obalom Cetine. Ulaz je na zapadnom bedemu i dodatno je branjen niskim predzidom te puškarnicama sačuvanim na samom bedemu. Iza ulaza je manje dvorište i prolaz kojim se pristupalo u tri prostorije na liticama u južnom i istočnom dijelu tvrđave. Stepenicama se stizalo do prilaza kuli te do ulaza u najveću i glavnu prostoriju u utvrdi. Kružna kula dominira čitavim sklopom i brani ga sa sjeverne (kopnene) strane.
(Do tvrđave se dolazi s ceste Trilj-Bisko, putem kojim se od zaseoka Živaljići oko 15 minuta pješači do ruba kanjona i tvrđave. Obilazak tvrđave je na vlastitu odgovornost.)
Izvori:
Dalmatinski portal i konzervator Ivan Alduk
http://www.trilj.com.hr
www.enciklopedija.hr