Nitko, pa tako ni oni najstariji ne pamte kada se zbio događaj o kojem je ovdje riječ, ali zato i mala djeca već znaju što se dogodilo te nerijetko o tome međusobno pričaju. Posjedne tako djed unuka na jedno koljeno, a unuku na drugo koljeno i priča krene.
Ovo je priča o mudrosti naših pradjedova kada je uspostavljena trajna i konačna granica dvaju susjednih sela Gata i Dubrave. Bila je već kasna jesen i zapusi bure prorijeđivali su lišće na stoljetnim hrastovima. U dogovoreno vrijeme ljudi su počeli pristizati na komin kod dubrovskog malog kneza koji je izabran da bi predstavljao vlast u selu i sudjelovao u izboru velikog poljičkog kneza. Nakon što su došla i posljednja dvojica zakrakunali su drvena vrata prostorije. Sva dubrovska plemena imala su po dvojicu predstavnika uokolo komina. Bili su tu Bašići, Bešlići, Čotići, Juginovići, Komići, Radičići, Sinovčići i Uzinići. Živu raspravu i buku prekinuo je mali knez svojim prodornim glasom.
- Braćo!!!
Razgovor je prestao u trenutku i svi okupljeni okrenuli su se put glasa koji je nastavio govoriti.
- Okupili smo se zbog naše istočne granice sa katunom Gata. Po nalogu koji došao od velikog kneza poštovane poljičke knežije ovaj spor dužni smo okončati u što kraćem vremenu, te smo se ja i mali knez katuna Gata dogovorili da ga riješimo nadmetanjem i to tako da će granica biti na mjestu koje zahtijeva ono selo koje bude imalo bržeg trkača. Znam da ne možemo biti skroz zadovoljni sa ovakvim ishodom, ali uzimajući u obzir trajnost nesuglasica i nepopustljivost jedne i druge strane, smatram da je ovo pravedno. Sada me zanima slažete li se, te koga predlažete da se utrkuje za nas.
Svi su se jednoglasno složili sa idejom o nadmetanju utrkivanjem, a onda su krenuli sa prijedlozima o trkaču koji bi ih predstavljao.
- Najbolje da pošaljemo Dugoga. Mršav je i hitar, a ima i duge noge – javi se jedan od prisutnih.
- Je, imaš pravo. Dugi je najbrži u selu – dometne drugi.
- I ja se slažem – nadoveže se treći .
Tada se javi glas iz loze Čotića koji je do sada šutio i on iznese svoje neslaganje sa ovim prijedlogom.
- Braćo, Dugi uistinu jest najbrži u selu, ali to ne znači da Gaćani neće imati bržeg od njega. Vi svi dobro znate da je spor sa Gaćanima najviše problem moje obitelji, jer se trzavice događaju kada vodimo blago na ispašu. Ako granica ne bude kako je mi želimo, naše ovce će ostati bez ispaše koja nam život znači. Nama treba osoba koja bi sigurno pobijedila i zato ja predlažem da to ne bude nabrži, već najluđi u selu. Samo bi nam takovi mogao osigurati pobijedu.
- Misliš na Ludoga Matu? - upitaju ga.
- Na njega, da koga drugoga – odgovori Čotić.
- Ali kako Ludi, pa on je linčina, samo gleda kako će ništa ne radit?! – javi se mali knez.
- Pa nisan ja reka da mora trčat. Njegovo je da dođe prvi, a ja sam duboko uvjeren da će on to i napravit.
- Dobro, dobro. Ko se slaže sa prijedlogom da Ludi Mate bude naš predstavnik neka digne ruku? – upita mali knez.
Svi su digli ruke i tako je usvojen prijedlog o dubrovskome predstavniku za utrku. Mali knez je upozorio prisutne da je trka zakazana za subotu ujutro sat nakon što zazvoni Zdrava Marija, te neka se upozna Ludi Mate sa situacijom i neka ga pripreme za utrku.
Poslije neverina i grmljavine koja je tutnjila cijelu noć osvanulo je vedro i sunčano jutro. Žamor okupljenih znatiželjnika obaju sela postajao je jači od jutarnjeg cvrkuta ptica. Gaćani su za svoga predstavnika izabrali najbržeg momka u selu, a kada su vidjeli da je dubrovski trkač Ludi Mate, postali su toliko uvjereni u svoju pobjedu da su već tada počeli slaviti i podsmijehivati se dubrovcima. Dva mala kneza doveli su dvojicu trkača na startno mjesto, objasnili im stazu kuda moraju proći da bi došli na cilj. Početak utrke označit će jedan udarac u zvono koje su donijeli Gaćani posebno za ovu prigodu. Nakon što su se mali knezovi udaljili od dvojice trkača da bi dali znak za početak utrke, dubrovski se trkač okrene prema gatskome i kroz svoje štrkljave zube zareža zamuckujući.
- A a a ko p p p okušaš d d oći p p rija m m ene o o ostat ćeš b b ez g g g lave!!!
- Braćo!!!
Razgovor je prestao u trenutku i svi okupljeni okrenuli su se put glasa koji je nastavio govoriti.
- Okupili smo se zbog naše istočne granice sa katunom Gata. Po nalogu koji došao od velikog kneza poštovane poljičke knežije ovaj spor dužni smo okončati u što kraćem vremenu, te smo se ja i mali knez katuna Gata dogovorili da ga riješimo nadmetanjem i to tako da će granica biti na mjestu koje zahtijeva ono selo koje bude imalo bržeg trkača. Znam da ne možemo biti skroz zadovoljni sa ovakvim ishodom, ali uzimajući u obzir trajnost nesuglasica i nepopustljivost jedne i druge strane, smatram da je ovo pravedno. Sada me zanima slažete li se, te koga predlažete da se utrkuje za nas.
Svi su se jednoglasno složili sa idejom o nadmetanju utrkivanjem, a onda su krenuli sa prijedlozima o trkaču koji bi ih predstavljao.
- Najbolje da pošaljemo Dugoga. Mršav je i hitar, a ima i duge noge – javi se jedan od prisutnih.
- Je, imaš pravo. Dugi je najbrži u selu – dometne drugi.
- I ja se slažem – nadoveže se treći .
Tada se javi glas iz loze Čotića koji je do sada šutio i on iznese svoje neslaganje sa ovim prijedlogom.
- Braćo, Dugi uistinu jest najbrži u selu, ali to ne znači da Gaćani neće imati bržeg od njega. Vi svi dobro znate da je spor sa Gaćanima najviše problem moje obitelji, jer se trzavice događaju kada vodimo blago na ispašu. Ako granica ne bude kako je mi želimo, naše ovce će ostati bez ispaše koja nam život znači. Nama treba osoba koja bi sigurno pobijedila i zato ja predlažem da to ne bude nabrži, već najluđi u selu. Samo bi nam takovi mogao osigurati pobijedu.
- Misliš na Ludoga Matu? - upitaju ga.
- Na njega, da koga drugoga – odgovori Čotić.
- Ali kako Ludi, pa on je linčina, samo gleda kako će ništa ne radit?! – javi se mali knez.
- Pa nisan ja reka da mora trčat. Njegovo je da dođe prvi, a ja sam duboko uvjeren da će on to i napravit.
- Dobro, dobro. Ko se slaže sa prijedlogom da Ludi Mate bude naš predstavnik neka digne ruku? – upita mali knez.
Svi su digli ruke i tako je usvojen prijedlog o dubrovskome predstavniku za utrku. Mali knez je upozorio prisutne da je trka zakazana za subotu ujutro sat nakon što zazvoni Zdrava Marija, te neka se upozna Ludi Mate sa situacijom i neka ga pripreme za utrku.
Poslije neverina i grmljavine koja je tutnjila cijelu noć osvanulo je vedro i sunčano jutro. Žamor okupljenih znatiželjnika obaju sela postajao je jači od jutarnjeg cvrkuta ptica. Gaćani su za svoga predstavnika izabrali najbržeg momka u selu, a kada su vidjeli da je dubrovski trkač Ludi Mate, postali su toliko uvjereni u svoju pobjedu da su već tada počeli slaviti i podsmijehivati se dubrovcima. Dva mala kneza doveli su dvojicu trkača na startno mjesto, objasnili im stazu kuda moraju proći da bi došli na cilj. Početak utrke označit će jedan udarac u zvono koje su donijeli Gaćani posebno za ovu prigodu. Nakon što su se mali knezovi udaljili od dvojice trkača da bi dali znak za početak utrke, dubrovski se trkač okrene prema gatskome i kroz svoje štrkljave zube zareža zamuckujući.
- A a a ko p p p okušaš d d oći p p rija m m ene o o ostat ćeš b b ez g g g lave!!!
Ozbiljnost izrečenog i ton glasa trenutno su ubili sve ambicije u mladom Gaćaninu. Bilo ga je toliko strah za svoj život da se tresao. Nakon što se oglasilo zvono počeli su obojica trčati kao sumanuti sve dok okupljenima nisu izmakli iz videokruga, a tada je Dubrovac uzviknuo:
- P p p omalo u u u morit ću se!!!
Stigavši na cilj poslije izvjesnog vremena, Gaćani nisu mogli vjerovati vlastitim očima kada su ugledali prizor koji se odigravao ispred njih. Ludi Mate prvi je utrčao iza krivine proslavljajući pobijedu uzdignutih ruku, dok se gatski trkač pojavio tek kada je ovaj bio na desetak metara od cilja. Buka i veselje Dubrovaca prolomili su se okolinom dok se kod Gaćana nazirala samo nevjerica u praznim pogledima. Poneki su i tješili Gaćane tapšajući ih po ramenu. Ponovno se obistinila stara poslovica „tko se zadnji smije, najslađe se smije“. I tako je od toga dana utvrđena konačna granica između dva sela. Na Studencu se pjevalo i plesalo, jelo i pilo do kasnog popodneva. Uvjeren sam kad bi se nekim slučajem tu zatekla osoba koja ne poznaje ni jedne, ni druge, da ne bi razanala koji su Dubrovci, a koji Gaćani, koji pobijednici, a koji poraženi. Svima zajedno domaće vino zagrijalo je srca, zarumenilo obraze i namamilo osmijehe na lica.
- P p p omalo u u u morit ću se!!!
Stigavši na cilj poslije izvjesnog vremena, Gaćani nisu mogli vjerovati vlastitim očima kada su ugledali prizor koji se odigravao ispred njih. Ludi Mate prvi je utrčao iza krivine proslavljajući pobijedu uzdignutih ruku, dok se gatski trkač pojavio tek kada je ovaj bio na desetak metara od cilja. Buka i veselje Dubrovaca prolomili su se okolinom dok se kod Gaćana nazirala samo nevjerica u praznim pogledima. Poneki su i tješili Gaćane tapšajući ih po ramenu. Ponovno se obistinila stara poslovica „tko se zadnji smije, najslađe se smije“. I tako je od toga dana utvrđena konačna granica između dva sela. Na Studencu se pjevalo i plesalo, jelo i pilo do kasnog popodneva. Uvjeren sam kad bi se nekim slučajem tu zatekla osoba koja ne poznaje ni jedne, ni druge, da ne bi razanala koji su Dubrovci, a koji Gaćani, koji pobijednici, a koji poraženi. Svima zajedno domaće vino zagrijalo je srca, zarumenilo obraze i namamilo osmijehe na lica.
RSS Feed
