Gata, (IKA) – Svetkovina sv. Jure, nebeskog zaštitnika Poljica, proslavljena je u prvu nedjelju nakon svečeva blagdana, 24. travnja, po višestoljetnoj tradiciji nekada slavne Poljičke knežije. Slavlje je upriličeno kod drevne crkvice Sv. Jure u središtu glagoljaških Poljica, na brdu Gradac, prvotnom biralištu poljičkih knezova. Euharistijsko slavlje predvodio je župnik Tugara don Marinko Jurišin, a u koncelebraciji su bili župnik Gata i poljički dekan don Vlado Đuderija te svećenici iz poljičkih župa. Zbog velike kiše ove godine je izostao tradicionalni ophod s kipom sv. Jure kojeg po starim knežijskim običajima, nose muževi u živopisnim poljičkim narodnim nošnjama. Unatoč vremenskim neprilikama na proslavi se okupio velik broj vjernika poljičke župe sv. Ciprijana u Gatima, kojoj pripada crkvica Sv. Jure, i ostalih župa Poljičkoga dekanata. Liturgijsko pjevanje predvodio je mješoviti zbor iz Tugara, a svoj obol dali su i njihov dječji zbor i klapa „Poljica". 
Približivši okupljenima život sv. Jure, njegovo djetinjstvo, služenje u vojsci i mučeničku smrt za vrijeme cara Dioklecijana, don Marinko Jurišin rekao je da je sv. Jure svojim životom i smrću u svoje vrijeme hrabro svjedočio ljubav prema Kristu, no kako isto govori i nama danas. „Sv. Jure nam poručuje da svim srcem vjerujemo Sinu Božjem koji otvara istinska vrata vjere i svima nam pripravlja novo nebo i novu zemlju. Ako budemo slušali i vjerovali Kristu, on će se proslaviti u nama i njegova ljubav će u punom sjaju zasjati", rekao je. Istaknuvši da je sv. Jure poznat po ljubavi prema Kristu od koje ga nisu odvratile ni silne muke, istaknuo je da „kako mi po toj ljubavi prepoznajemo sv. Juru tako će i nas Krist po ljubavi prepoznati". Pozvao je okupljene vjernika na molitvu tom svecu „da nam pomogne da i mi postanemo živi svjedoci Kristove ljubavi". 
Riječi zahvale uputio je župnik Gata i poljički dekan don Vlado Đuderija, čestitavši svima svetkovinu nebeskog zaštitnika Poljica, tradicionalnom poljičkom čestitkom: „Čestitam vam Jurjev danak, Jurjev danak vaš sastanak". Na kraju euharistijskog slavlja uslijedio je blagoslov vozila i vozača, a uz uskrsnu "Kraljice neba raduje se" i poljičku himnu "Poljičani poštovani", svečana proslava završila je pozdravom domovini uz himnu "Lijepa naša". 
Crkvicu Sv. Jure, staru svetinju Poljičana, neki povjesničari smještaju u 11., a neki u 12. stoljeće. U drevnim Poljicima su svojedobno boravili posljednji hrvatski kraljevi Slavac i Petar, a nakon njihove smrti osnovana je Poljička knežija koja je postojala sve do dolaska Francuza 1807. godine. U Poljicima je kroz povijest trajala neprekinuta borba s Turcima kojima su se Poljičani uspješno othrvali pa na ovim prostorima nema ni jedne turske kule ni ikakvog turskog znaka. Duhovni život održavan je glagoljicom sv. Ćirila i Metoda. Poljica su nadaleko poznata po Poljičkom statutu, kodificiranom običajnom pravu, a njegova najstarija sačuvana verzija datira iz 1440. godine. Uz Vinodolski zakonik riječ je o najznačajnijem pravnom dokumentu hrvatskog srednjovjekovlja. Gata su u povijesti bila jedno od središnjih sela. Današnja župa Gata nalazi se na zapadnom dijelu plodne kotline u kojoj je smješteno nekoliko sela. Područje je bogato izvorima žive vode, a bilo je nastanjeno davno prije dolaska Hrvata u 7. stoljeću. Gata su dobila ime po starom naselju iz rimskoga vremena zvanom Gadate. I kršćanstvo se tamo vrlo rano proširilo, što potvrđuju arheološki ostaci starokršćanske bazilike iz 6. st., na kojoj je podignuta današnja župna crkva posvećena sv. Ciprijanu. Na području župe Gata, kojoj je davno pripojena župa Čišla, nalazi se devet crkava i jedna kapelica. ​

Predsjednik Udruge "Poljički soparnik" i veliki poljički knez Petar Rodić izjavio je u utorak Hini da je dodjeljivanje oznake zaštićenog zemljopisnog podrijetla na razini EU-a poljičkom soparniku, kulinarskoj deliciji koja potječe iz nekadašnje Poljičke Republike - nešto najbolje što se moglo dogoditi tome dijelu Dalmatinske zagore, jer od svog postojanja nisu dobili višu nagradu.
Dodao je kako je udruga još prije nekoliko godina krenula u prikupljanje potrebne dokumentacije i certifikata koje su poslali tijelima EU, što je rezultiralo da je Europska komisija danas objavila da je Poljički soparnik novi hrvatski prehrambeni proizvod koji je dobio zaštićenu oznaku zemljopisnog podrijetla na razini EU-a.
Podsjetio je da se s poslom počelo čim je Hrvatska ušla u EU, nakon čega su na hrvatskom jeziku napisali zahtjev za dobivanjem zaštićene oznake zemljopisnog podrijetla na europskoj razini.
"Prije toga je Poljički soparnik 2009. godine dobio zaštitu od Ministarstva kulture RH kao nematerijalno dobro Republike Hrvatske, a na nacionalnoj razini je zaštićen 11. studenog 2011. godine kada je dobio oznaku zemljopisnog podrijetla. Znači da je Poljički soparnik prije ove današnje europske zaštite imao već dvije zaštite. Prema pravilima, ako proizvod nije zaštićen na europskom nivou onda pada i zaštita na nacionalnom nivou zbog čega smo ulaskom Hrvatske u EU odmah poslali zahtjev. Izuzetno nam je drago što je Poljički soparnik sada zaštićen i što je trud udruge urodio plodom", pojasnio je Rodić za Hinu.
Pekarski proizvod, sada registriran kao zaštićeni proizvod na razini EU-a pod nazivom "Poljički soparnik"/"Poljički zeljanik"/"Poljički uljenak", izrađen je od mekog pšeničnog brašna, blitve, luka, maslinovog i suncokretova ulja, češnjaka, soli i vode.
Zemljopisno područje Poljica, u Dalmatinskoj zagori, omeđeno je rijekom Cetinom na sjeveroistoku, rijekom Žrnovnicom na zapadu i Jadranskim morem na jugu. Poljica se sastoje od Donjih, Srednjih i Gornjih Poljica i imaju ukupno 21 naselje.
Rodić ističe da su mnogi prilikom njihovih zahtjeva EU oznake bili pomalo skeptični, jer je riječ o specifičnom nazivu delicije s tri imena - i to Poljički soparnik/ Poljički zeljanik/ Poljički uljenak budući je tako u narodu imao ime na tri lokaliteta bivše Poljičke Republike, a željeli su zaštititi sva tri naziva.
Zbog toga su i u tijelima EU trebali dokazivati zašto baš inzistiraju na tri imena, no njihova im je upornost, ali i povijesne činjenice koje su se događale na tim hrvatskim prostorima dale za pravo da se drže do kraja u svojim zahtjevima.

11 registriranih proizvođača Poljičkog soparnika"Inzistirali smo na ta tri imena jer ih je toliko bilo na prostoru Poljica od njihova postanka. Ljudi ga i danas, primjerice, na prostoru Gornjih Poljica zovu Poljički zeljanik jer mu je jedan od glavnih sastojaka zelje, dok se u prostoru Donjih Poljica zove Poljički uljenak, s obzirom da je taj prostor bio bogatiji s uljem koje je isto jedan od sastojaka za soparnik, dok je općeniti i zajednički naziv Poljički soparnik. Željeli smo da sva tri područja imaju pravo koristiti svoje ime", naglasio je Rodić.


Udruga "Poljički soparnik" ima 33 člana i 11 registriranih proizvođača Poljičkog soparnika, koji ga rade prema potvrdi o sukladnosti. Onaj tko ga želi proizvoditi, nakon prijave treba od Ministarstva zdravstva dobiti suglasnost za objekt nakon čega certifikacijsko tijelo izlazi na teren za registraciju.
Uz to, objašnjava Rodić, treba ustanoviti je li proizvođač radi Poljički soparnik prema recepturi koja je zaštićena na nacionalnoj i europskoj razini.
Poljički soparnik se priprema od mekog pšeničnog brašna, blitve, luka, maslinovog i suncokretova ulja, češnjaka, soli i vode. Okruglog je oblika, promjera od 90 do 110 centimetara. Zaštita Poljičkog soparnika se temelji na dugoj tradiciji proizvodnje, a bio je jelo siromašnog puka s područja nekadašnje Poljičke Republike, čija proizvodnja datira još iz doba turskih pohoda na hrvatsko priobalje i Dalmatinsku zagoru.