'Prvi zakon poljički jest vazimati kneza od gospodina ki je gospodinu viran, a poljicem ugodan.', tako piše u Poljičkom statutu iz 1440. godine. 16. put za poljičkog velikog kneza izabran je Petar Rodić: 'Mi moramo nastaviti s onim što su radili naši preci. Mi baštinimo ono što je nekada stvarno postojalo. Oni su pisali svoje zakone. Naš statut je običajno pravo koje je jedinstveno u svijetu. Ljudi su zahvaljujući snalažljivosti i marljivosti opstali i osnovali svoju Republiku koja je postojala sve do dolaska Napoleona', rekao je Petar Rodić. Svi članovi sabora istaknuli su kako su ponosni zbog toga što su izabrani. 'Nismo se mi kandidirali nego nas katuni sela kandidiraju. A sam način biranja takođetr puno govori. Na naš kumparan kojeg stavimo ispred sebe, delegati iz svakog sela pogledaju vas u oči i stavljaju kamen. To stavlja veliku obavezu pred svakog od nas', rekao je jedan od njih. Iako Poljička Republika prestala postojati dolaskom Napoleona 1806. godine i dan danas Poljičani njeguju i čuvaju baštinu toga kraja, kao i običaje.
Društvo Poljičana 'Sveti Jure' za Velikog poljičkog kneza 16. je put izabralo Petra Rodića. Osim velikog poljičkog kneza, birani su i ostali članovi poljičkog sabora. 'Prvi zakon poljički jest vazimati kneza od gospodina ki je gospodinu viran, a poljicem ugodan.', tako piše u Poljičkom statutu iz 1440. godine. 16. put za poljičkog velikog kneza izabran je Petar Rodić: 'Mi moramo nastaviti s onim što su radili naši preci. Mi baštinimo ono što je nekada stvarno postojalo. Oni su pisali svoje zakone. Naš statut je običajno pravo koje je jedinstveno u svijetu. Ljudi su zahvaljujući snalažljivosti i marljivosti opstali i osnovali svoju Republiku koja je postojala sve do dolaska Napoleona', rekao je Petar Rodić. Svi članovi sabora istaknuli su kako su ponosni zbog toga što su izabrani. 'Nismo se mi kandidirali nego nas katuni sela kandidiraju. A sam način biranja takođetr puno govori. Na naš kumparan kojeg stavimo ispred sebe, delegati iz svakog sela pogledaju vas u oči i stavljaju kamen. To stavlja veliku obavezu pred svakog od nas', rekao je jedan od njih. Iako Poljička Republika prestala postojati dolaskom Napoleona 1806. godine i dan danas Poljičani njeguju i čuvaju baštinu toga kraja, kao i običaje. Poljičani poštovani, od svih sela odabrani, na dobro vam Jurjev danak doša... zapjevala je klapa Pasike iz Kostanja na početku ovogodišnjeg misnog slavlja u čast svetog Jure, zaštitnika Poljica, na oltaru pokraj istoimene crkvice na povijesnom brdu Gradac ponad Gata.Više stotina vjernika okupilo se sa svih strana nekad slavne Poljičke knežije kako bi s poljičkim sinom, vojnim biskupom Jurom Bogdanom proslavili nebeskog zaštitnika, kojem se Poljičani stoljećima utječu moleći ga Božji blagoslov za svoja polja i blago, mora i planine kojima je opasan kraj omeđen rijekama Žrnovnicom i Cetinom, koji od davnina uređuje svoje odnose poštovanim Statutom poljičkim. Nazočne svećenike, vjernike, predstavnike Društva Poljičana s Prika, čelnike gradova i općina među kojima se rascjepkana Poljica, pozdravio je domaćin i organizator slavlja, poljički dekan i župnik Gata don Vlade Đuderija. Biskupu Bogdanu na početku mise darovan je kip Svetoga Jurja koji s konja probada zmaja, kako bi biskup u svome uredu u Vojnom ordinarijatu na Ksaveru imao trajan spomen na ovaj događaj. Biskup Bogdan govorio je o Poljičanima i njihovoj tradiciji i vjeri u Boga koja ih je održala kroz stoljetne kušnje. Osvrnuo se i na aktualna zbivanja u našem društvu posebno upozoravajući kako neki danas bez ikakvog osjećaja poštivanja vjerskih sloboda i vrijednosti te nacionalnih simbola, usuđuju se pogrđivati naše svetinje i na kazališnim daskama, u ime nekih tzv. umjetničkih sloboda, aludirajući pritom, očigledno, na sramotnu Frljićevu predstavu "Naše i vaše nasilje" koja bi se u ponedjeljak navečer u okviru Marulićevih dana trebala održati na sceni splitskog HNK. - Ova crkvica sv. Jure mučenika na Gradcu pripovijeda nam povijest naših predaka, naših dičnih i poštovanih Poljičana. Ona ujedinjuje u sebi sve ono čime su se oni ponosili, ono što ih je resilo i što im je davalo snagu za život. Mogli bismo reći da su to „poljičke krjeposti“: vjernost, ustrajnost, hrabrost i požrtvovnost - kazao je mons. Bogdan. Na kraju propovijedi vojni je biskup spomenuo kako je ova godina u Splitsko-makarskoj nadbiskupiji posvećena očevima, te ih potaknuo da sa svojim suprugama budu svojoj djeci prvi vjerovjesnici u obitelji. Misno slavlje na Gracu završeno je biskupskim blagoslovom i himnom "Lijepa naša domovina" PIŠE I SNIMIO IVAN UGRIN U sklopu proslave sv. Jurja, zaštitnika Poljica, KUU ”Mosor” Gata organizira u nedjelju 23. travnja čak dvije predstave.
Na brdu Gradac, neposredno prije počatka svete mise glumci KUU ”Mosor” će izvesti predstavu ”Biranje kneza”, a popodne u 18 sati će dramska grupa Proložac izvesti svoju nagrađenu predstavu ”Veronikin rubac” u mjesnom domu kulture. Igrokaz se sastoji od četiri dijela.U prvom je dočaran susret Veronike i Šimuna koji su radosno govorili o svojim susretima s Isusom dok im se u drugom dijelu priključuje Marija Magdalena donoseći radosnu vijest o praznom grobu i Kristovom uskrsnuću. U trecem dijelu pojavljuje se slijepa djevojčica Ester koja u svom snu sanja kako je progledala dotakavsi Veronikin rubac.Posljednji ,cetvrti dio govori o susretu Veronike koju dovodi Šimun i slijepe djevojčice Ester koja dodirivanjem rupca progleda. Na 8. smotri kazališnih amatera Splitsko-dalmatinske županije, održanoj 8. travnja u Trilju, između šest predstava najboljom je proglašena “Veronikin rubac” fra Ante Marića u izvedbi Dramske grupe Proložac, koja je ukupno dobila tri nagrade. Mila Knezović dobila je nagradu za najbolju sporednu žensku ulogu, a Tihomir Grabovac je nagrađen za scenografiju. Dođite i uživajte u glumačkim izvedbama! Isječak iz emisije Na rubu znanosti - NEBESKA MAPA DALMACIJE prikazane 13.02.2017.. na Hrt-u. u kojoj poznati istraživač megalita Domagoj Nikolić govori o megalitima na području Poljičke kneževine. Prvi vikend ovoga travnja mnogi su izletnici iskoristili za planinarenje. Tako je Mosor i ovoga puta bio odredište ljubitelja priroda. Sunčano i toplo vrijeme izmamilo je mnoge izletnike na planinarski dom Umberto Girometta, gdje u jutarnjim satima održana sveta misa kojoj su prisustvovali brojni hodočasnici i izviđači. Povodom hodočašća razgovarali smo s don Jakoslavom Banićem, župnikom crkve Sv. Luke Evanđeliste župe Dubrava i Sitno Gornje. – Imali smo planinarski križni put u kojem smo željeli sa svojim župljanima maknuti se malo iz crkve i penjati se malo po planini, što je prije svega zdravo i korisno. Vrijeme je lijepo, ugodno za druženje, a s druge strane ljudi osjete mali napor i malu žrtvu da nas podsjeti na žrtvu koju je Krist podnio za nas. Ona nije usporediva, ali potiče nas da u toj žrtvi prepoznamo i ljude pored sebe. Znači ljude koji će koračati jedan pored drugoga, ako zapnu pomoći će jedan drugome, osloniti se jedan na druge. Želimo zapravo ljude potaknuti da je to zapravo Krist u našem životu, da jedni drugima pomažemo kao što nama Krist pomaže.
Je li ovo hodočašće povezano s tradicijom i ima li zacrtanu rutu? – On ima zacrtanu rutu jer se održava već tri godine. Vezano je samo za korizmu, jer u korizmi pred petu korizmenu nedjelju običavamo napraviti jedan križni put ovako prema planinarskom domu i tako potaknuti sve naše župljane da zajednički u tome sudjelujemo. To je jedan mali napor, ali kad dođete cilju shvatiti koliko se taj napor isplati. Odakle se kreće ka cilju? – Kreće se s kraja sela, znači s početka Donjeg Sitnoga i dolazi se ovdje do doma. Zaustavljamo se kroz 14 postaja križnog puta i zaključak je ovdje kod doma sa slavljem svete mise. Ima li interesa kod župljana za ovo hodočašće? – Pa svake godine i mi se iznenadimo posjećenošću. Mi smo to stavili samo za naše župljane, ali evo danas je s nama i mladi župnik iz crkve Gospe od Žnjana. Znači Gospe od milosrđa sa Žnjana, don Ante Čotić sa svojim mladima, ali i drugi ljudi koji dolaze iz drugih mjesta. Je li se Crkva zatvorila u zidove i je li ovo jedan način pokazati da je vjera život, a ne ta 4 zida? – Ja sam 13 godina svećenik. Znači i u mojoj mladosti kada sam bio mladi bogoslov i kada sam bio mladić u svojoj župnoj zajednici nismo bili zatvoreni u 4 zida. Mislim da neki po malim primjerima pojedinaca zaključuju da je cijela Crkva zatvorena. Mislim da je crkva otvorena samo treba zaista potražiti ono što traži se od Crkve. Ako tražiš u Crkvi osudu onda ćeš je vidjeti u 4 zida, a ako u njoj tražiš ono što ti zaista treba onda ćeš je pronaći izvan njenih zidina. Koju poruku kao svećenik imate mladim ljudima koji nemaju posla, koji bježe iz Hrvatske i možda traže sebe? – Dakle poruka onima koji su bez posla i netko će reći vi imate novca, živite u dobrim uvjetima, vama je sve osigurano, ali poruka je jedinstvena i jasna – Ako smo zajedno sve možemo, ali ako preko drugoga želimo ostvariti sebe onda sve propada. Vidimo što se događa, kako su pojedinci ostvarivali svoje ciljeve gazeći druge, da su na kraju i oni sami propali. Oni koji su pomagali jedni drugima na kraju su zajedno uspjeli. Zato poruka mladima – nemojte se bojati ostati u svojoj domovini; ne bojte se početi iz ničega; idite korak po korak; nemojte vjerovati onima koji vam nude laka rješenja; ne bojte se žrtve, jer evo i ova žrtva je imala svoj cilj i lijepo je biti ovdje. Vjerujem da će i njihova žrtva donijeti plod, ali taj plod će trajati i neće biti kratkotrajan. I za kraj. Kakav je bia fažol danas u domu? – Pa ja ga još nisam probao, ali vjerojatno je bio dobar. Sve ono što ovi dragi ljudi ovdje pripreme je uvijek dobro. Ja im od srca zahvaljujem, kao i svojim župljanima i vama. – zaključio je s osmjehom don Jakoslav Banić. Autor : Tekst & foto: RADE POPADIĆ - 1. travnja 2017 Originalno objavljeno OVDJE |
Author
|