U župi sv. Petra u Novim Selima n/C, na posljednji počinak ispraćen je don Tomislav Brečić, svećenik Splitsko-makarske nadbiskupije. Misu zadušnicu predvodio je splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić u koncelebraciji s mostarskim biskupom Ratkom Perićem, don Miroslavom Vidovićem, generalnim vikarom i don Antom Nediljkom Ančićem, pastoralnim vikarom Splitsko makarske nadbiskupije.
Od don Tomislava oprostili su se bogoslovi, redovnici i redovnice, obitelj, prijatelji i župljani rodnog mu Vida, mnogobrojni župljani Novih Sela u kojima je služio i više od 150 svećenika.
„Ima trenutaka kad je šutnja jača od riječi osobito se to odnosi na našu ljudsku riječ. Ovo je takav trenutak susreta smrti kada se opraštamo od dragih i nama poznatih osoba. I ljudska riječ ima svoje mjesto, ona želi bit izraz solidarnosti sućuti, želi ohrabriti i opet prelazi u šutnju, no ima jedna riječ koja je jača od šutnje a to je Riječ života. Opraštamo se od don Tomislava tom istom riječju s kojom se on toliko puta susretao u svojoj službi župnika u sredinama u kojima je služio", kazao je nadbiskup izražavajući sućut rodbini, prijateljima i župljanima rodne župe i župa u kojim je don Tomislav djelovao i koji su ga došli u velikom broju ispratiti. Naglasio je kako je ova misa zadušnica ujedno i zahvala za život don Tomislava koji ga je po služenju euharistijskoj žrtvi prikazao na slavu Božju.
„Njegova svećenička, pastirska služba bila je usmjerena prema svakom čovjeku da ne bi koga izgubio jer Otac želi svakoga spasiti. Volja Božja dotaknula je don Tomislava u ono teško vrijeme kada je vjera napadana i kada je bila svedena na osjećaje, religiozne potrebe kada je bila odijeljena od javnosti. Tu vjeru i volju Božju don Tomislav je živio u obitelji i župnoj zajednici i to je bio most koji ga je povezivao sa stvarnošću i škole i društva, kazao je u prigodnoj homiliji nadbiskup Barišić. Naglasio da je Radosna vijest zahvatila njegov život i on joj ga je potpuno predao da bude njezin glasnik, svjedok i koju je kroz godine svoga svećeništva radosno širio.
„Rijetko je bilo susresti takvog čovjeka kompletnog s mnogim talentima, sposobnostima i mogućnostima, no njegov intimni izbor je bio djelovanje u malim sredinama, župama. Mnogima je možda to nerazumljivo, no don Tomislav suživio se s malim čovjekom i njegovim teškim svakodnevnim životom. Dijelio je s njima njihove radosti, žalosti i smatrao je da u tome izvršava volju Božju", istaknuo je nadbiskup. U nastavku je dodao kako nitko nije savršen sa ograničenjima, pogreškama i nedosljednostima, no „svoje poteškoće, nerazumijevanja, to je sve don Tomislav pokušao ugraditi u svoj posao, poslanje i to ga nije ograničavalo da svaki dan nadahnut pashom prelaska Kristova iz smrti u život to pretvara u novo ohrabrenje služenja braći i sestrama".
Gospodinu je služio sa svojim križem jer ga zdravlje nije služilo, no bolest je od njega učinila još prikladnijim oruđem Božje volje i darom u svojoj sredini. Njegov život bio je obilježen i obiteljskim tragedijama jer izgubio je vrlo rano više članova mnogobrojne obitelji i sve to bilo je bolno i učinilo je da don Tomislava sazrije duhovno i ljudski i postane još dublji bolje razumijevajući ovu stvarnost življenja, rekao je nadbiskup.
Na kraju misnoga slavlja pastoralni vikar don Nediljko Ante Ančić ukratko je prikazao život i rad pokojnika.
Don Tomislav Brečić rođen je 24. kolovoza 1944. u Vidu. Godine 1959. prijavio se kao svećenički kandidat u Nadbiskupsko sjemenište u Splitu. Ondašnje su komunističke vlasti nakon montiranog sudskog postupka 1956. zabranile rad crkvenih školskih ustanova Splitskog sjemeništa i Bogoslovije, a njihove prostore privremeno oduzele. Za to vrijeme silnog političkog pritiska i velikih neprilika kojima je bila izložena naša mjesna Crkvu biskup Frane Franić je morao svoje sjemeništarce i bogoslove slati u druge biskupije u Hrvatskoj. Tako je Tomislav sa skupinom tadašnjih splitskih đaka sjemeništaraca primljen u Nadbiskupijsku klasičnu gimnaziju na Šalati u Zagrebu.
Po odsluženju vojnog roka godine 1964. javlja se u Centralno bogoslovno sjemenište u Splitu koje je ponovno bilo jednim dijelom otvoreno i upisuje filozofsko-teološki studij na Teologiji u Splitu, današnjem Katoličkom bogoslovnom fakultetu. Bogoslovne studije i svećeničku formaciju završio je u ljeto 1969. kada ga je biskup Ivo Gugić s još dvojicom kolega na sv. Petra 29. lipnja u crkvi sv. Križa u Splitu zaredio za svećenika. Mladu misu je slavio u svojoj župi Metkoviću gdje je odrastao.
Kao mladomisniku nadbiskup Frane Franić mu najprije povjerava upravu župa Borovci i Nova Sela. Nakon dvije godine premješten je i imenovan upraviteljem župe Poljica Vrgorska (1971.-1978), gdje ostaje sedam godina. Poslije toga dolazi za župnika u Grabovac. Toj će župi dati najbolje i najplodnije godine svojega svećeničkog života i rada i u njoj najduže ostati.
Povrh župničkih zadaća na poučavanju, duhovnoj izgradnji i posvećivanju vjernika ovdje je iskazao osobito svoju graditeljsku sklonost i sposobnost. Obnovio je unutrašnjost crkve i crkveni krov, na mjestu ruševne stare župne kuće iz temelja je sagradio i uredio novi župni stan s popratnim sadržajima. Župljani ga zacijelo pamte kao velikoga radnika koji je s lopatom i kombinezonom predvodio sve te akcije u župi. Bio je vedre naravi i dobra srca, volio se šaliti. Ali u duhovnim stvarima ostao je principijelan i zahtjevan.
Zbog zdravstvenih poremećaja i problema sa srcem u ljeto godine 2000. dano mu je bolovanje u trajanju od godine dana. Po isteku bolovanja zamolio je da mu se zbog narušenog zdravlja dodijeli neka manja župa u kojoj će pastoralno djelovati. Tako je godinu dana obnašao službu župnika župe Dubrava i ekskurzora Sitna Gornjeg, a nakon toga je 2002. imenovan župnikom Novih Sela n/C gdje je ostao do kraja svojega života.
Prije pet godina zbog srčanih tegoba morao se podvrgnuti operaciji i ugraditi premosnice. Imao je volju za život i borio se sa svojim zdravstvenim ograničenjima ali nije napuštao svoju župu Nova Sela ni onda kad mu se prije nekoliko mjeseci stanje nakratko pogoršalo. U ovoj župi, među svojim vjernicima odlučio u svećeničkoj grobnici pokopati.
Prije desetak dna doživio je moždani udar te je prebačen u Klinički bolnički centar Firule u Splitu gdje je 17. svibnja u popodnevnim satima preminuo u 71. godini života i 46. svećeništva.
Opraštajući se od don Tomislava mostarski biskup Ratko Perić prisjetio se njihovog zajedničkog boravka i pohađanja Nadbiskupijske klasične gimnazije na Šalati u Zagrebu. Don Ante Delić biranim i vrlo emotivnim riječima oprostio se od don Tomislava i kao prijatelja i kao subrata. U ime župljana od pokojnika se oprostio Mate Čulić
Od don Tomislava oprostili su se bogoslovi, redovnici i redovnice, obitelj, prijatelji i župljani rodnog mu Vida, mnogobrojni župljani Novih Sela u kojima je služio i više od 150 svećenika.
„Ima trenutaka kad je šutnja jača od riječi osobito se to odnosi na našu ljudsku riječ. Ovo je takav trenutak susreta smrti kada se opraštamo od dragih i nama poznatih osoba. I ljudska riječ ima svoje mjesto, ona želi bit izraz solidarnosti sućuti, želi ohrabriti i opet prelazi u šutnju, no ima jedna riječ koja je jača od šutnje a to je Riječ života. Opraštamo se od don Tomislava tom istom riječju s kojom se on toliko puta susretao u svojoj službi župnika u sredinama u kojima je služio", kazao je nadbiskup izražavajući sućut rodbini, prijateljima i župljanima rodne župe i župa u kojim je don Tomislav djelovao i koji su ga došli u velikom broju ispratiti. Naglasio je kako je ova misa zadušnica ujedno i zahvala za život don Tomislava koji ga je po služenju euharistijskoj žrtvi prikazao na slavu Božju.
„Njegova svećenička, pastirska služba bila je usmjerena prema svakom čovjeku da ne bi koga izgubio jer Otac želi svakoga spasiti. Volja Božja dotaknula je don Tomislava u ono teško vrijeme kada je vjera napadana i kada je bila svedena na osjećaje, religiozne potrebe kada je bila odijeljena od javnosti. Tu vjeru i volju Božju don Tomislav je živio u obitelji i župnoj zajednici i to je bio most koji ga je povezivao sa stvarnošću i škole i društva, kazao je u prigodnoj homiliji nadbiskup Barišić. Naglasio da je Radosna vijest zahvatila njegov život i on joj ga je potpuno predao da bude njezin glasnik, svjedok i koju je kroz godine svoga svećeništva radosno širio.
„Rijetko je bilo susresti takvog čovjeka kompletnog s mnogim talentima, sposobnostima i mogućnostima, no njegov intimni izbor je bio djelovanje u malim sredinama, župama. Mnogima je možda to nerazumljivo, no don Tomislav suživio se s malim čovjekom i njegovim teškim svakodnevnim životom. Dijelio je s njima njihove radosti, žalosti i smatrao je da u tome izvršava volju Božju", istaknuo je nadbiskup. U nastavku je dodao kako nitko nije savršen sa ograničenjima, pogreškama i nedosljednostima, no „svoje poteškoće, nerazumijevanja, to je sve don Tomislav pokušao ugraditi u svoj posao, poslanje i to ga nije ograničavalo da svaki dan nadahnut pashom prelaska Kristova iz smrti u život to pretvara u novo ohrabrenje služenja braći i sestrama".
Gospodinu je služio sa svojim križem jer ga zdravlje nije služilo, no bolest je od njega učinila još prikladnijim oruđem Božje volje i darom u svojoj sredini. Njegov život bio je obilježen i obiteljskim tragedijama jer izgubio je vrlo rano više članova mnogobrojne obitelji i sve to bilo je bolno i učinilo je da don Tomislava sazrije duhovno i ljudski i postane još dublji bolje razumijevajući ovu stvarnost življenja, rekao je nadbiskup.
Na kraju misnoga slavlja pastoralni vikar don Nediljko Ante Ančić ukratko je prikazao život i rad pokojnika.
Don Tomislav Brečić rođen je 24. kolovoza 1944. u Vidu. Godine 1959. prijavio se kao svećenički kandidat u Nadbiskupsko sjemenište u Splitu. Ondašnje su komunističke vlasti nakon montiranog sudskog postupka 1956. zabranile rad crkvenih školskih ustanova Splitskog sjemeništa i Bogoslovije, a njihove prostore privremeno oduzele. Za to vrijeme silnog političkog pritiska i velikih neprilika kojima je bila izložena naša mjesna Crkvu biskup Frane Franić je morao svoje sjemeništarce i bogoslove slati u druge biskupije u Hrvatskoj. Tako je Tomislav sa skupinom tadašnjih splitskih đaka sjemeništaraca primljen u Nadbiskupijsku klasičnu gimnaziju na Šalati u Zagrebu.
Po odsluženju vojnog roka godine 1964. javlja se u Centralno bogoslovno sjemenište u Splitu koje je ponovno bilo jednim dijelom otvoreno i upisuje filozofsko-teološki studij na Teologiji u Splitu, današnjem Katoličkom bogoslovnom fakultetu. Bogoslovne studije i svećeničku formaciju završio je u ljeto 1969. kada ga je biskup Ivo Gugić s još dvojicom kolega na sv. Petra 29. lipnja u crkvi sv. Križa u Splitu zaredio za svećenika. Mladu misu je slavio u svojoj župi Metkoviću gdje je odrastao.
Kao mladomisniku nadbiskup Frane Franić mu najprije povjerava upravu župa Borovci i Nova Sela. Nakon dvije godine premješten je i imenovan upraviteljem župe Poljica Vrgorska (1971.-1978), gdje ostaje sedam godina. Poslije toga dolazi za župnika u Grabovac. Toj će župi dati najbolje i najplodnije godine svojega svećeničkog života i rada i u njoj najduže ostati.
Povrh župničkih zadaća na poučavanju, duhovnoj izgradnji i posvećivanju vjernika ovdje je iskazao osobito svoju graditeljsku sklonost i sposobnost. Obnovio je unutrašnjost crkve i crkveni krov, na mjestu ruševne stare župne kuće iz temelja je sagradio i uredio novi župni stan s popratnim sadržajima. Župljani ga zacijelo pamte kao velikoga radnika koji je s lopatom i kombinezonom predvodio sve te akcije u župi. Bio je vedre naravi i dobra srca, volio se šaliti. Ali u duhovnim stvarima ostao je principijelan i zahtjevan.
Zbog zdravstvenih poremećaja i problema sa srcem u ljeto godine 2000. dano mu je bolovanje u trajanju od godine dana. Po isteku bolovanja zamolio je da mu se zbog narušenog zdravlja dodijeli neka manja župa u kojoj će pastoralno djelovati. Tako je godinu dana obnašao službu župnika župe Dubrava i ekskurzora Sitna Gornjeg, a nakon toga je 2002. imenovan župnikom Novih Sela n/C gdje je ostao do kraja svojega života.
Prije pet godina zbog srčanih tegoba morao se podvrgnuti operaciji i ugraditi premosnice. Imao je volju za život i borio se sa svojim zdravstvenim ograničenjima ali nije napuštao svoju župu Nova Sela ni onda kad mu se prije nekoliko mjeseci stanje nakratko pogoršalo. U ovoj župi, među svojim vjernicima odlučio u svećeničkoj grobnici pokopati.
Prije desetak dna doživio je moždani udar te je prebačen u Klinički bolnički centar Firule u Splitu gdje je 17. svibnja u popodnevnim satima preminuo u 71. godini života i 46. svećeništva.
Opraštajući se od don Tomislava mostarski biskup Ratko Perić prisjetio se njihovog zajedničkog boravka i pohađanja Nadbiskupijske klasične gimnazije na Šalati u Zagrebu. Don Ante Delić biranim i vrlo emotivnim riječima oprostio se od don Tomislava i kao prijatelja i kao subrata. U ime župljana od pokojnika se oprostio Mate Čulić
RSS Feed
