Prvi vikend ovoga travnja mnogi su izletnici iskoristili za planinarenje. Tako je Mosor i ovoga puta bio odredište ljubitelja priroda. Sunčano i toplo vrijeme izmamilo je mnoge izletnike na planinarski dom Umberto Girometta, gdje u jutarnjim satima održana sveta misa kojoj su prisustvovali brojni hodočasnici i izviđači. Povodom hodočašća razgovarali smo s don Jakoslavom Banićem, župnikom crkve Sv. Luke Evanđeliste župe Dubrava i Sitno Gornje.
– Imali smo planinarski križni put u kojem smo željeli sa svojim župljanima maknuti se malo iz crkve i penjati se malo po planini, što je prije svega zdravo i korisno. Vrijeme je lijepo, ugodno za druženje, a s druge strane ljudi osjete mali napor i malu žrtvu da nas podsjeti na žrtvu koju je Krist podnio za nas. Ona nije usporediva, ali potiče nas da u toj žrtvi prepoznamo i ljude pored sebe. Znači ljude koji će koračati jedan pored drugoga, ako zapnu pomoći će jedan drugome, osloniti se jedan na druge. Želimo zapravo ljude potaknuti da je to zapravo Krist u našem životu, da jedni drugima pomažemo kao što nama Krist pomaže.
Je li ovo hodočašće povezano s tradicijom i ima li zacrtanu rutu?
– On ima zacrtanu rutu jer se održava već tri godine. Vezano je samo za korizmu, jer u korizmi pred petu korizmenu nedjelju običavamo napraviti jedan križni put ovako prema planinarskom domu i tako potaknuti sve naše župljane da zajednički u tome sudjelujemo. To je jedan mali napor, ali kad dođete cilju shvatiti koliko se taj napor isplati.
Odakle se kreće ka cilju?
– Kreće se s kraja sela, znači s početka Donjeg Sitnoga i dolazi se ovdje do doma. Zaustavljamo se kroz 14 postaja križnog puta i zaključak je ovdje kod doma sa slavljem svete mise.
Ima li interesa kod župljana za ovo hodočašće?
– Pa svake godine i mi se iznenadimo posjećenošću. Mi smo to stavili samo za naše župljane, ali evo danas je s nama i mladi župnik iz crkve Gospe od Žnjana. Znači Gospe od milosrđa sa Žnjana, don Ante Čotić sa svojim mladima, ali i drugi ljudi koji dolaze iz drugih mjesta.
Je li se Crkva zatvorila u zidove i je li ovo jedan način pokazati da je vjera život, a ne ta 4 zida?
– Ja sam 13 godina svećenik. Znači i u mojoj mladosti kada sam bio mladi bogoslov i kada sam bio mladić u svojoj župnoj zajednici nismo bili zatvoreni u 4 zida. Mislim da neki po malim primjerima pojedinaca zaključuju da je cijela Crkva zatvorena. Mislim da je crkva otvorena samo treba zaista potražiti ono što traži se od Crkve. Ako tražiš u Crkvi osudu onda ćeš je vidjeti u 4 zida, a ako u njoj tražiš ono što ti zaista treba onda ćeš je pronaći izvan njenih zidina.
Koju poruku kao svećenik imate mladim ljudima koji nemaju posla, koji bježe iz Hrvatske i možda traže sebe?
– Dakle poruka onima koji su bez posla i netko će reći vi imate novca, živite u dobrim uvjetima, vama je sve osigurano, ali poruka je jedinstvena i jasna – Ako smo zajedno sve možemo, ali ako preko drugoga želimo ostvariti sebe onda sve propada.
Vidimo što se događa, kako su pojedinci ostvarivali svoje ciljeve gazeći druge, da su na kraju i oni sami propali. Oni koji su pomagali jedni drugima na kraju su zajedno uspjeli. Zato poruka mladima – nemojte se bojati ostati u svojoj domovini; ne bojte se početi iz ničega; idite korak po korak; nemojte vjerovati onima koji vam nude laka rješenja; ne bojte se žrtve, jer evo i ova žrtva je imala svoj cilj i lijepo je biti ovdje. Vjerujem da će i njihova žrtva donijeti plod, ali taj plod će trajati i neće biti kratkotrajan.
I za kraj. Kakav je bia fažol danas u domu?
– Pa ja ga još nisam probao, ali vjerojatno je bio dobar. Sve ono što ovi dragi ljudi ovdje pripreme je uvijek dobro. Ja im od srca zahvaljujem, kao i svojim župljanima i vama. – zaključio je s osmjehom don Jakoslav Banić.
Autor :
Tekst & foto: RADE POPADIĆ
-
1. travnja 2017
Originalno objavljeno OVDJE
Je li ovo hodočašće povezano s tradicijom i ima li zacrtanu rutu?
– On ima zacrtanu rutu jer se održava već tri godine. Vezano je samo za korizmu, jer u korizmi pred petu korizmenu nedjelju običavamo napraviti jedan križni put ovako prema planinarskom domu i tako potaknuti sve naše župljane da zajednički u tome sudjelujemo. To je jedan mali napor, ali kad dođete cilju shvatiti koliko se taj napor isplati.
Odakle se kreće ka cilju?
– Kreće se s kraja sela, znači s početka Donjeg Sitnoga i dolazi se ovdje do doma. Zaustavljamo se kroz 14 postaja križnog puta i zaključak je ovdje kod doma sa slavljem svete mise.
Ima li interesa kod župljana za ovo hodočašće?
– Pa svake godine i mi se iznenadimo posjećenošću. Mi smo to stavili samo za naše župljane, ali evo danas je s nama i mladi župnik iz crkve Gospe od Žnjana. Znači Gospe od milosrđa sa Žnjana, don Ante Čotić sa svojim mladima, ali i drugi ljudi koji dolaze iz drugih mjesta.
Je li se Crkva zatvorila u zidove i je li ovo jedan način pokazati da je vjera život, a ne ta 4 zida?
– Ja sam 13 godina svećenik. Znači i u mojoj mladosti kada sam bio mladi bogoslov i kada sam bio mladić u svojoj župnoj zajednici nismo bili zatvoreni u 4 zida. Mislim da neki po malim primjerima pojedinaca zaključuju da je cijela Crkva zatvorena. Mislim da je crkva otvorena samo treba zaista potražiti ono što traži se od Crkve. Ako tražiš u Crkvi osudu onda ćeš je vidjeti u 4 zida, a ako u njoj tražiš ono što ti zaista treba onda ćeš je pronaći izvan njenih zidina.
Koju poruku kao svećenik imate mladim ljudima koji nemaju posla, koji bježe iz Hrvatske i možda traže sebe?
– Dakle poruka onima koji su bez posla i netko će reći vi imate novca, živite u dobrim uvjetima, vama je sve osigurano, ali poruka je jedinstvena i jasna – Ako smo zajedno sve možemo, ali ako preko drugoga želimo ostvariti sebe onda sve propada.
Vidimo što se događa, kako su pojedinci ostvarivali svoje ciljeve gazeći druge, da su na kraju i oni sami propali. Oni koji su pomagali jedni drugima na kraju su zajedno uspjeli. Zato poruka mladima – nemojte se bojati ostati u svojoj domovini; ne bojte se početi iz ničega; idite korak po korak; nemojte vjerovati onima koji vam nude laka rješenja; ne bojte se žrtve, jer evo i ova žrtva je imala svoj cilj i lijepo je biti ovdje. Vjerujem da će i njihova žrtva donijeti plod, ali taj plod će trajati i neće biti kratkotrajan.
I za kraj. Kakav je bia fažol danas u domu?
– Pa ja ga još nisam probao, ali vjerojatno je bio dobar. Sve ono što ovi dragi ljudi ovdje pripreme je uvijek dobro. Ja im od srca zahvaljujem, kao i svojim župljanima i vama. – zaključio je s osmjehom don Jakoslav Banić.
Autor :
Tekst & foto: RADE POPADIĆ
-
1. travnja 2017
Originalno objavljeno OVDJE
RSS Feed
