Upravo kao produžetak jubileja milosrđa, stakleni lijes s tijelom sv. Leopolda Mandića ponovno dolazi – vraća se – u našu i njegovu Domovinu. Ali i u naš grad Split! Za naš grad i za našu Nadbiskupiju izuzetna je čast da će nas pohoditi ovaj tako omiljeni svetac čiji djed vuče korijene iz našega Zakučca kod Omiša".Gore navedeno, među inim, stoji u prigodnoj poruci koju je svećenicima, redovnicima, redovnicama i svim vjernicima u Splitsko-makarskoj nadbiskupiji, u prigodi dolaska relikvije sv. Leopolda Bogdana Ivana Mandića u Split 17. rujna 2017., uputio nadbiskup i metropolit mons. Marin Barišić.
Na prolasku jadranskom obalom, relikvije sv. Leopolda Bogdana Mandića svečano ćemo dočekati u Splitu na Pojišanu, u nedjelju 17. rujna navečer. Mogućnost za molitvu i pohod relikvijama sveca bit će cijelu noć do ponedjeljka 18. rujna, kada ćemo se svetom misom oprostiti od sv. Leopolda, a relikvijar će nastaviti svoj put prema Rijeci.
O Leopoldovu vozočašću našom obalom očitovao se i Ante Mekinić, jedan od pokretača inicijative Savez za Poljica. "Lijepo je što nakon prošlogodišnjeg travanjskog hodočašća Zagrebu sarkofag s tijelom sv. Leopolda Bogdana Mandića iznova dolazi u Hrvatsku, ovaj put na proputovanju do svečeve rodne biskupije Kotorske, po želji tamošnjega biskupa mons. Ilije Janjića", ističe Mekinić.
Međutim, nije lijepo što svečeve relikvije zaobilaze Zakučac i Poljica, zavičaj svečeve obitelji, to više što su tamošnji poljički neimari uredili prigodno svetište koje svakim danom privlači sve više svečevih štovatelja, čuvenog i po izjavi da "krv nije voda" kojom se zahvalio na ponudi promjene državljanstva iz hrvatskoga u talijansko.
"Ne znamo, doduše", navodi dalje Mekinić, "je li itko u ime Poljica i Poljičana takvo što predložio i tražio, ali kako 'krv doista nije voda', uvjereni smo da bi svetom Leopoldu 'godio' posjet zavičaju njegovih predaka. Stoga predlažemo da se po dolasku u srednju Dalmaciju, vozilo sa svečevim relikvijama zaputi prema Zakučcu baš srednjopoljičkim krajem, i to od izlaza s autoputa kod Blata na Cetini cestom preko Seoca (Kostanja), Smolonja, Zvečanja, Ostrvice, Čišala i Gata do spomenutog svetišta."
Nema nikakve sumnje da bi cijelu ovu trasu u dužini od nepunih dvadesetak kilometara krasio špalir oduševljenih žitelja Poljica svih uzrasta, kao i drugih štovatelja sv. Leopolda iz okolnih mjesta, što bi samo po sebi preraslo u događaj koji bi pamtili svi budući naraštaji zavičaja svečevih predaka.
Naš Leopold Bogdan Ivan Mandić, podrijetlom Poljičanin poštovani, ovaj će nam put povezati cijelu našu Splitsku metropoliju. Od Zadra do Kotora. Ovim putem na kraju i osobno pozivam braću kapucine: Nemojte preskočiti Mandićevu didovinu u Zakučcu, poljičkom Misiru.
Svratite makar na čašu ladne vode iz Cetine u Leopoldovu svetištu pored stoljetnih jablana, prije nego konvoj sa svečevim tijelom krene dalje prema onoj Marulovoj: "Spljete grade, teško uzdisanje"... Tri minute odmora u Zakučcu pamtile bi se za sva vremena. Samo da zazvone zvona omiljenom svecu u njegovu svetištu, da blagoslovi svoja Poljica. I cijelu nam Hrvatsku.
PIŠE IVAN UGRIN
Na prolasku jadranskom obalom, relikvije sv. Leopolda Bogdana Mandića svečano ćemo dočekati u Splitu na Pojišanu, u nedjelju 17. rujna navečer. Mogućnost za molitvu i pohod relikvijama sveca bit će cijelu noć do ponedjeljka 18. rujna, kada ćemo se svetom misom oprostiti od sv. Leopolda, a relikvijar će nastaviti svoj put prema Rijeci.
O Leopoldovu vozočašću našom obalom očitovao se i Ante Mekinić, jedan od pokretača inicijative Savez za Poljica. "Lijepo je što nakon prošlogodišnjeg travanjskog hodočašća Zagrebu sarkofag s tijelom sv. Leopolda Bogdana Mandića iznova dolazi u Hrvatsku, ovaj put na proputovanju do svečeve rodne biskupije Kotorske, po želji tamošnjega biskupa mons. Ilije Janjića", ističe Mekinić.
Međutim, nije lijepo što svečeve relikvije zaobilaze Zakučac i Poljica, zavičaj svečeve obitelji, to više što su tamošnji poljički neimari uredili prigodno svetište koje svakim danom privlači sve više svečevih štovatelja, čuvenog i po izjavi da "krv nije voda" kojom se zahvalio na ponudi promjene državljanstva iz hrvatskoga u talijansko.
"Ne znamo, doduše", navodi dalje Mekinić, "je li itko u ime Poljica i Poljičana takvo što predložio i tražio, ali kako 'krv doista nije voda', uvjereni smo da bi svetom Leopoldu 'godio' posjet zavičaju njegovih predaka. Stoga predlažemo da se po dolasku u srednju Dalmaciju, vozilo sa svečevim relikvijama zaputi prema Zakučcu baš srednjopoljičkim krajem, i to od izlaza s autoputa kod Blata na Cetini cestom preko Seoca (Kostanja), Smolonja, Zvečanja, Ostrvice, Čišala i Gata do spomenutog svetišta."
Nema nikakve sumnje da bi cijelu ovu trasu u dužini od nepunih dvadesetak kilometara krasio špalir oduševljenih žitelja Poljica svih uzrasta, kao i drugih štovatelja sv. Leopolda iz okolnih mjesta, što bi samo po sebi preraslo u događaj koji bi pamtili svi budući naraštaji zavičaja svečevih predaka.
Naš Leopold Bogdan Ivan Mandić, podrijetlom Poljičanin poštovani, ovaj će nam put povezati cijelu našu Splitsku metropoliju. Od Zadra do Kotora. Ovim putem na kraju i osobno pozivam braću kapucine: Nemojte preskočiti Mandićevu didovinu u Zakučcu, poljičkom Misiru.
Svratite makar na čašu ladne vode iz Cetine u Leopoldovu svetištu pored stoljetnih jablana, prije nego konvoj sa svečevim tijelom krene dalje prema onoj Marulovoj: "Spljete grade, teško uzdisanje"... Tri minute odmora u Zakučcu pamtile bi se za sva vremena. Samo da zazvone zvona omiljenom svecu u njegovu svetištu, da blagoslovi svoja Poljica. I cijelu nam Hrvatsku.
PIŠE IVAN UGRIN
RSS Feed
