U Dubravi pokraj Splita, u Poljicima, sagraðena je i kasnije dograðivana crkva sv. Luke. Župna crkva sv.Luke zanimljiv je sakralni objekt s povijesnog i graditeljskog gledišta. U sebi sadrži jedinstvene povijesne i graditeljske vrijednosti. Crkva sv. Luke nalazi se na brežuljku Gorica u zaravni izmeðu planine Mosor i njena južnog ogranka Makirine. Položaj je dominantan u odnosu na naselje Dubrava pa je ostvaren jak vizualni kontakt s crkvom sv. Klementa na susjednom brežuljku. Južno od crkve je groblje sa zvonikom iz 1928. godine, a južnije i niže od toga groblja nalazi se novo groblje iz 1983. godine. Sa sjeverne strane crkve, na strmoj padini, staro je groblje sa stećcima. Crkva je posvećena sv. Luki evanðelistu. U Poljicima se nalazi šest crkava posvećenih tome svecu, što je vjerojatno povezano s prijenosom njegova tijela iz Carigrada. Jedna od pretpostavki glasi da je upravo u crkvi sv. Luke u Dubravi bilo položeno njegovo tijelo do konačnog odredišta. Tlocrt crkve ima oblik latinskoga križa. Krasna kupola izrasta iz njegova središta. Crkva sv. Luke u župi Dubrava prvi se put spominje u popisu župa iz 17. stoljeća. Detaljnije se crkva opisuje tek u 18. stoljeću u vizitacijama splitskih nadbiskupa. Iz vizitacija se doznaje da je crkva početkom 18. stoljeća imala krstionicu, a da je sredinom toga stoljeća trebalo popraviti vrata. Godine 1748. crkva je imala oltar posvećen sv. Luki. Ispod jugoistočnoga luka broda nalaze se dvije kamene ograde, tj. dvije neprofilirane kamene ploče. Sjeverna ima uklesane natpise bosančicom. Na gornjoj plohi piše „Ugp(?)inović 1585”, a na plohi prema brodu crkve „Ja Mikula Stipanov”. Ispred južne kapele nalazi se grob Nikole Ugrinovića, čiji je nadgrobni natpis jedini na latinskom jeziku u cijelim Poljicima. Analizom arhivske graðe nisu pronaðeni podatci o gradnji crkve. Analiza graðevine na temelju arhitektonske snimke i fotografija unutrašnjosti crkve bez žbuke pokazala je da je brod crkve nastariji dio graðevine. Nemože se isključiti mogućnost da je brod crkve još iz 11. stoljeća, iz ranoromaničkoga razdoblja kada se prvi put spominje mjesto Dubrava. Postoji mogućnost da je trijem dograðen u 12.stoljeću. Moguče je da je do kompozicije središnjega dijela s kapelama i broda raščlanjene unutrašnjosti došlo u 13. stoljeću. Nakon te dogradnje slijedi produljenje i širenje svetišta, kao i produljenje bočnih kapela – najranije u 15. stoljeću. U 19. stoljeću vjerojatno se nanovo izgraðuje sjeverna kapela.Tijekom 20. stoljeća dolazi do nekih preinaka koje poduzimaju župljani svjesni njezine kulturne vrijednosti.Vjerojatno početkom stoljeća uklanja se pokrov trijema, a na svod i uzdužne zidove nadograðuje se armiranobetonska konstrukcija za bazu zvonika. Godine 1928. gradi se podest južno od graðevine sa zvonikom u obliku visoke preslice s tri okna. Crkva se obnavlja 1985. godine. Ruši se armiranobetonska nadogradnja trijema te rekonstruira njegov krov i pročelje. Postavlja se novi pokrov na cijeloj crkvi i popločuje ophod oko crkve. U unutrašnjosti se ponovno žbukaju svi zidovi. Podest oltara produžuje se do jugoistočnoga zida svetišta, a barokni se oltar dijeli na dva dijela. Menza se pomiče prema središnjem dijelu crkve, a tabernakul se prislanja uz jugoistočni zid. Sve je, uz stručnu pomoć Uprave za zaštitu kulturne i prirodne baštine iz Splita, učinjeno vrlo solidno i skladno uklopljeno u duboku starinu crkve. Do crkve je probijen, s istočne i zapadne strane širok put od godine 1981. do 1985. Nema sumnje, Dubrovci su, ne bez velikih napora, učinili dobar i hvale vrijedan posao. Tako je sačuvan taj sjajni spomenik naše kulturne baštine još za koje stoljeće.