Marko Sinovčić - junak Kandijskog rata
Oko 1614. godine u Dubravi se rodio Marko Sinovčić (“Conte di Polizza”), potomak je Jurja Rajčića, jednog od rodonačelnika ugarskog plemstva.
Vojničku karijeru započinjene u četi Poljičanja koja je bila u mletačkoj službi.
Od 1641. godine kraće vrijeme bio je u službi španjolskog kralja Filipa IV kao bojnik jedne hrvatske čete u Milanu, a zatim zapovjednik mletačkog konjaništva u Kandiji (grčki Heraklion ili Iraklion).
Istakao se 1645. i 1648. u odbrani Kandije (Krete) za vrijeme Kandijskog rata (1645. - 1669.) kojeg su vodili Mletačka republika i Osmansko carstvo te je imenovan mletačkim guvernerom grada.
Bio je zarobljen, ali je uspio pobjeći, pa je 1647. godine bio imenovan vrhovnim zapovjednikom mletačkog konjaništva.
Za iskazano junaštvo i junačku vještinu Mlečani su ga počastili naslovom “sergente generale di battaglia”.
Od 1650. neko vrijeme boravi u Dalmaciji gdje je za zasluge u borbi protiv Turaka dobio mletačko plemstvo i gospoštiju Novak u Istri.
Potom ponovno odlazi u Kandiju, pa se 1664. godine vraća u Dalmaciju.
Car Leopold I. Habsburški pozvao ga je u austrijsku službu u Beč, gdje ga je 7. srpnja 1673. imenovao generalom hrvatskog konjaništva.
Umro u Beču 14. ili 25. siječnja 1674. gdje je i pokopan u crkvi Otaca Isusovaca.
Za Sinovčića se može kazati da je bio nemiran duh, možda čak i avanturist, ali mu hrabrost i sposobnost nitko ne može osporiti.
Čin
Vojničku karijeru započinjene u četi Poljičanja koja je bila u mletačkoj službi.
Od 1641. godine kraće vrijeme bio je u službi španjolskog kralja Filipa IV kao bojnik jedne hrvatske čete u Milanu, a zatim zapovjednik mletačkog konjaništva u Kandiji (grčki Heraklion ili Iraklion).
Istakao se 1645. i 1648. u odbrani Kandije (Krete) za vrijeme Kandijskog rata (1645. - 1669.) kojeg su vodili Mletačka republika i Osmansko carstvo te je imenovan mletačkim guvernerom grada.
Bio je zarobljen, ali je uspio pobjeći, pa je 1647. godine bio imenovan vrhovnim zapovjednikom mletačkog konjaništva.
Za iskazano junaštvo i junačku vještinu Mlečani su ga počastili naslovom “sergente generale di battaglia”.
Od 1650. neko vrijeme boravi u Dalmaciji gdje je za zasluge u borbi protiv Turaka dobio mletačko plemstvo i gospoštiju Novak u Istri.
Potom ponovno odlazi u Kandiju, pa se 1664. godine vraća u Dalmaciju.
Car Leopold I. Habsburški pozvao ga je u austrijsku službu u Beč, gdje ga je 7. srpnja 1673. imenovao generalom hrvatskog konjaništva.
Umro u Beču 14. ili 25. siječnja 1674. gdje je i pokopan u crkvi Otaca Isusovaca.
Za Sinovčića se može kazati da je bio nemiran duh, možda čak i avanturist, ali mu hrabrost i sposobnost nitko ne može osporiti.
Čin
- bojnik (regente mayor)
- general (general sergente di battaglia)
- bojnik hrvatske čete
- zapovjednik mletačkog konjaništva
- guverner Kandije
- general hrvatskog konjaništva
