Po mom mišljenju da i to u trenutku kada predsjednici mjesnih odbora na području Poljica shvate da su oni u stvari legitimni i pravi mali knezovi i kada taj razjedinjeni prostor započnu gledati kao jedinstvenu cjelinu od koje bi svi zajedno imali koristi i bolje živjeli. Kada takvi poljičkim duhom preporođeni mali knezovi između sebe izaberu Velikog kneza kao koordinatora projekata oko kojih se svi slažu, kao nečeg neophodnog i prijeko potrebnog. Ako je potrebno da ti isti predsjednici mjesnih odbora osnuju novu udrugu koja bi bila pokretač zajedničkih inicijativa za Poljica i naš zavičaj, ali udrugu sa jasnim pravilnikom, ciljevima, planovima i promjenjivim članstvom tj. uvijek aktualnim predsjednicima mjesnih odbora. Kada sve udruge na prostoru nekadašnje Knežije budu gledale samo javni interes. Kada se u poljičke škole uvede program o učenju poljičke povijesti. Kada crkvena vlast na isti način bude gledala na posebnost i jedinstvenost ovog kraja i surađivala po tom pitanju sa svjetovnom vlašću. Tada će možda biti moguće da se zaustavi pad i rastakanje poljičke svijesti i krenu stvari naprijed. Možda su ove riječi, riječi bez veze sa realnošću. Možda je vrime da i mi zadnji ostatci ostataka pokopamo ta Poljica i pustimo ih da leže na humku zaborava. Neka im se zatre svaki trag i neka ih bršljan lagano i sigurno razgradi do neprepoznatljivosti. Možda bi trebalo tako, ali neće dok dišem, jer ja sam prvo Poljičanin pa tek poslije sve ono ostalo.
Dubrova, 28. 4. 2024.
Ivica Čotić