Kao što je i najavljeno u ranijoj objavi dana 24.02.2021. u podlisku Slobodne Dalmacije, a u biti županijskom biltenu "Moja županija", izašla je reportaža o našem selu s naslovom "Mali Vatikan iz plemenite doline" autora Stipe Krce i fotoreportera Vladimira Dugandžića. Kako sam i sam bio sudionik i jedna od osoba koje su poslužile kao izvor informacija osjećam se pozvanim da napišem dvi, tri riči kao osvrt na izašli tekst. Nakon što me nazvao glavni urednik lista "Moja županija", gospodin Mijo Grabovac uzeo sam vremena i pripremio sažetke sa povijesnim informacijama o našem selu koje sakupljam zadnja dva desetljeća. Nakon dva sata druženja i razgovora sa dotičnom gospodom te nesebičnog dijeljenja samo onih podataka koji imaju utemeljenje na nekom od relevantnih izvora bio sam jako razočaran kada sam pročitao sami tekst kao finalni produkt. I ne samo ja. Ne ulazeći u novinarsku slobodu da cijelu prvu stranicu potroši na neke osobne doživljaje riječi dub, ostale dvije stranice i u ono malo napisanog vrvile su netočnostima na koje ovdje želim javno ukazati.
1. Nije istina da je trideset posto francuskog ustava upisano iz Poljičkog statuta. Ako netko kaže suprotno, za to bi morao ipak prostrti neke dokaze, ali više me tu čudi novinar koji tako nešto neprovjereno pušta u javnost.
2. Dubrava se nalazi na oko 500 metara nadmorske visine, ako pod Dubravu ne računamo Strane koje su na nižoj nadmorskoj visini. Znači ne na oko 450 metara.
3. Dubrava ima pet crkava. Dvije su svedubrovske i jako su stare, a ostale tri u zaseocima, napravljene su jer je u vrijeme njihove gradnje bilo puno popa (svećenika) koji nisu mogli fizički misit, pa su to obavljali u kapelama blizu svojih kuća. Ne zaboravimo da tadašnji popi nisu samo služili Bogu, već su ravnopravno sa ostalima u kućanstvu obavljali sve poljoprivredne i stočarske poslove. Zato ponavljam nije istina da su se gradile jer su se dubrovci natjecali ko će bolju crkvu napravit.
O ove prve tri netočnosti se očito razgovaralo nakon što sam otišao tako da nisam bio u mogućnosti odmah reagirati i negirati izrečeno.
4. Novinar u jednom dijelu teksta nabraja sva dubrovska prezimena izostavivši prezimena Radičić i Sinovčić, a nabrojivši dva koja se tek od nedavno tu pojavljuju: Danolić i Rakela. Čista novinarska nemarnost koja je s pravom naljutila mnoge naše susjede. Dobro se sjećam, a za to imam i dokaze, da sam novinaru nabrojio prezimena koja trenutno žive u Dubravi i među njima su bili i Sinovčić i Radičić. Zašto ih je izostavio to valjda on zna. Njemu na dušu. S pravom mi se pojedinci ogorčeno obraćaju, jer je prezimena koja je naveo nazvao dubrovskim prezimenima, što ona svakako nisu, jer bi u tom kontekstu ona bila drugačije i nabrojana. Dubrovska prezimena su ona prezimena koja se pokapaju ili su se pokapala na dubrovskom groblju, tako da pojam dubrovskih prezimena i prezimena koja žive u Dubravi treba jasno razlikovati. Taj propust me još i više začudio od čovjeka koji toliko promišlja riječ da me je više puta tijekom razgovora prekidao objašnjavajući mi neke pojmove.
5. Panoramska fotografija Dubrave na kojoj se ne vidi više od 2/3 Dubrave ne može biti reprezentativna fotografija jer je okrnjena.
6. Novinar je Dubravu nazvao najstarijim naseljem negdanje Poljičke knežije, pa me zanima odakle mu taj podatak?
Toliko toga na malo prostora, a mi dubrovci osjetljivi i ne damo na se. Nije se s toga čuditi burnim reakcijama kada se ovakve greške nađu u "reportaži o Dubravi". Slijedeći put ću svakako dvaput promisliti hoću li opet doći na neko buduće "novinarsko silo".
Ivica Čotić