Svetište sv. Arnira – oaza mira i Božje ljepote!
Sveti Arnir je porijeklom iz Italije. Bio je monah u samostanu Kamalduensa u Fonte Avellanu, kraj Frontone, a biskupom je postao 1154. u Cagliju. Na molbu splitskoga klera Papa ga je imenovao splitskim nadbiskupom, te je kao upravitelj Splitske nadbiskupije nastojao uspostaviti mir između građanskog i seoskog pučanstva, rekao je za Hrvatski katolički radio don Jakoslav Banić, župnik Sitna Gornjeg i Dubrave gdje se nalazi svetište sv. Arnira.
Do mučeničke smrti dovelo ga je rješavanje spora oko crkvenoga zemljišta u mjestu Dubrava, koje je pripadalo nekadašnjoj Poljičkoj republici. “Arnir se zajedno sa svojim pisarima uputio u Poljica, u srce Mosora, kako bi došao na pregovore oko upravljanja crkvenom imovinom. Tražio je mir i pravednost u upravljanju jer je jedan dio seljana, potaknut plemenom Kačića, zlouporabio taj položaj. Arnir nije došao da bi naplatio nekakvu taksu i da bi tražio zemljište u povrat, nego da u mirnim pregovorima nađe rješenje i za jednu i drugu stranu”, rekao je don Jakoslav.
Nadbiskup Arnir nije umro na mjestu kamenovanja, nego na putu prema Splitu u današnjoj Podstrani. Trebao je biti pokopan u katedrali, no prema pisanju splitskih kroničara i povjesničara događale su se stvari koje su upućivale na volju sv. Arnira i na njegovu svetost, te je on kasnije pokopan u samostanu sv. Benedikta van zidina. Danas se njegovo tijelo nalazi u župi Uznesenja BDM u Kaštel Lukšiću, a u splitskoj katedrali nalazi se oltar sv. Arnira u čast mučenika i sveca koji je svojim primjerom ostavio da uvijek i unatoč svih okolnosti moramo biti tražitelji mira, istine i pravednosti.
Crkva sv. Arnira u Dubravi sagrađena je u stilu starohrvatske gradnje, u kontekstu vremena u kojem je nastajala zajedno s građevinama samoga mjesta. “Sagrađena je ljubavlju i pobožnošću mještana sa svim darovima koje su mještani mogli u tome trenutku dati. U njoj se nalaze dva drvena oltara, koja su oslikana prirodnim bojama”, rekao je don Jakoslav opisujući njihov izgled.
“Prije nekoliko godina mladić je zamolio svoje roditelje da ga dovedu u svetište sv. Arnira, jer je čuo da mu to može pomoći da se izliječe bradavice na njegovim rukama. Kako roditelji nisu stizali od posla, u želji da pošto-poto dođe, došao je sa svojim susjedom. I, kako običavaju hodočasnici mazati vodom tamo gdje im je potreba, on je namazao ruke vodom, pomolio se sv. Arniru, sudjelovao u misnom slavlju, i krenuo kući. Bradavice su nestale do povratka doma. Kasnije su došli njegovi roditelji zahvaliti Bogu u svetište sv. Arnira”.
Sam se blagdan proslavlja svečano, a prethodi mu trodnevnica tijekom koje su uz duhovna uobičajena i kulturna događanja. U trodnevnici se prvi dan slavi misa za mir i pravednost, drugi dan je posvećen Crkvi i obitelji, a treći je dan za sve potrebe bolesnika. Župnik Banić ističe da se zadnjih godina puno radi u svetištu, ono se obnavlja i mijenja s naglaskom da tu ljepotu i mir osjete ljudi koji tu dolaze.